Sjećam se rečenice koja mi je bila u glavi čini mi se krajem decembra 2024. godine – „Ne planiram uopšte da obilazim Afriku sledeće godine, pogotovo ne te neturističke zemlje jer mi tamo nema apsolutno ništa privlačno što bi me zaintrigiralo da odem“. Samo nekoliko dana nakon ove moje izjave, Robi objavljuje da planira veliku afričku turu od 5-6 zemalja i praktično u pet minuta se dogovaramo sve – iskreno sada me malo i sramota mišljenja koje sam imao samo nekoliko dana prije ovog trenutka.

Realizacija kreće nedugo nakon naših inicijalnih planova, sakupljanje dokumentacije, slanje istih na viziranje u razne evropske ambasade, čekanje, čekanje i još čekanja – jer tako to izgleda kad planirate putovanje u predjele u koje većina svijeta ne ide. Kada bih sada pokušao da prebrojim sve mejlove koje sam poslao, gdje bi mi bio kraj. A zamislite samo scenario u kojem se maksimalno angažujete kako bi objasnili šta vam sve treba, kako bi druga strana odmah razumjela poentu mejla i nakon svog tog zalaganja i kilometarskih poruka, odgovori u najvećoj većini slučajeva su bili ovakvi – „OK“. Samo ću vam reći da mi je tih mjeseci najbolji prijatelj bio kurir pošte.

Nakon par mjeseci birokratije i raznoraznih problema sa vizama konačno dobijamo sve potrebne dokumente za ovu avanturu. Moram priznati da nisam mogao dočekati kada ću sjesti u taj avion i po prvi put iskusiti neki totalno drugi svijet, koji iz ove sada perspektive ne može niko da ti dočara ni riječima, ni fofografijom, pa čak ni video snimkom – jer kad sve te boje, zvukove i mirise doživiš svojim čulima, slika koju formiraš u glavi je nešto zaista posebno. Naravno, tu je bila i mala doza onog „pozitivnog straha“ koji je još više doprinjeo iščekivanju polaska.

Kada sam prvi put kročio na tlo „Crne Afrike“, imao sam osjećaj kao da sam u nekoj drugoj dimenziji. Sve je izgledalo toliko drugačije od svega što sam do sada vidio jer se toliko raznih situacija smjenjuje na svakih par sekundi, da mozak nije mogao da isprati sve senzacije kojima se izlaže. Sletio sam u Dakar iz francuskog grada Marseja i to potpuno sam, jer je dogovor bio da se taj dan sastanemo u Dakaru – kod nas u Banja Luci bi to bio sastanak na „spravama kod Zelenog mosta“ čisto da vam približim kako ja to doživljavam.

Odlučujem da ću nakon izlaska iz autobusa koji me ostavlja na centralnu stanicu, prošetati do apartmana koji smo rezervisali kako bih što više „osjetio“ gdje sam zapravo došao. Ta šetnja je na kraju trajala više od sat vremena, a za mene je proletjela za tren oka. Periferni pogledi prodavača na lokalnim štandovima voća i povrća, osmijesi koje svako malo vidiš kada se mimoiđeš sa nekim, tu i tamo po koji sumnjivi izraz lica lokalaca, a emocije koje te obuzmu svaki put kada vidiš veselu dječicu su neopisive riječima.

Dolazim do rezervisanog apartmana i upoznajem se sa gazdom – iako je gazdina žena zapravo glava porodice i stvarni gazda, ona nije bila u prilici da dođe, pa je muž preuzeo tu ulogu. Sporazumijevamo se rukama, nogama i na sve druge moguće načine jer mi francuski jezik još uvijek nije jača strana, a bez njega u Zapadnoj Africi si osuđen na ove primitivne metode.

Pogled iz apartmana možda ne obećava ali vjerujte mi da je bio odličan :)

Ukratko razgledam smještaj koji je bio vrhunski za traženu cijenu, stavljam na sebe par slojeva „spreja za komarce“ jer mi je mozak konstantno slao signale zvane malarija, tako da nisam ništa prepuštao slučaju. Nedugo nakon toga nalazim se sa Robijem i naša avantura Zapadnom Afrikom od tog momenta može da krene.

Proveli smo skoro mjesec dana putujući kopneno po mnogima jednoj od najgorih „ruta“ na svijetu, od Senegala pa sve do Sijera Leone-a bez da smo koristili ijedan let. Prije ovog putovanja mnogi su nam govorili da smo „ludi“ i da ni po koju cijenu ne idemo kopneno, da ćemo izgubiti vremena i živaca, ali sad iz ovog ugla mi je drago što smo sve te sugestije/komentare zanemarili i uradili ono zbog čega smo i došli ovde.

Vidjeli smo neke od najzabačenijih predjela ove naše planete, prelazili granice u sred prašuma koje ne možete ni da zamislite – dovoljno je reći da su rampe i kućice gdje su policajci sjedili bile od bambusa. Bezbroj promijenjenih lokalnih prevoza, od najraspalijih auta koja jedva mogu da se kreću, do vožnje motorima sa lokalcima, ke-ke-ova, brodova i raznih drugih vidova prevoza koji vam mogu pasti na pamet.

Sve vam ovo pišem zbog ovog momenta – Zadnji dan našeg putovanja je bio u Gambiji. Sjedimo na plaži i diskutujemo o svemu što smo preživjeli proteklih skoro mjesec dana dok pijemo sok od cijeđenog manga i baš u tom momentu se rodila ideja da organizujemo „prvu ikada“ avanturu Zapadnom Afrikom na našim prostorima, gdje ćemo ljudima pokušati približiti sve ove momente koje smo mi doživljeli ali na ne toliko ekstreman način.

Nedugo nakon povratka kući smišljamo kompletan plan putovanja od 15 dana kroz Mauritaniju, Senegal i Gambiju, a turu uspijevamo da realizujemo početkom novembra 2025. godine. Sa mnom na ovom putovanju je bilo osam sjajnih ljudi prije svega, a onda i putnika koji su sa mnom prošli neke od najzanimljivijih predjela ovih zemalja, i doživjeli avanturu koju će pamtiti do kraja života. Cilj je bio da moji putnici osjete što više lokalnih momenata, iskuse kako zaista izgleda život na ovim predjelima i da dožive neke unikatne trenutke koje druge „turističke“ zemlje ne mogu da ponude. Tih 15 dana smo bili kao jedna mala porodica koja istražuje najzabačenije predjele ove naše planete. Čak nam je i stjuardesa nakon izlaska iz aviona postavila pitanje: „Zašto ste došli ovdje?“ – mislim da je to dovoljan pokazatelj koliko ljudi dolazi u ove zemlje. Na ovom putovanju sam stekao prijatelje za cijeli život, saputnike na novim putovanjima i osjetio koliko je lijepo kada sa toliko ljudi dijeliš iste vrijednosti i afinitete.

U nastavku sam izdvojio TOP 10 momenata koji su na mene lično ostavili najveći utisak zbog kojeg ovaj dio svijeta doživljavam kao jedno od najposebnijih mjesta na ovoj našoj planeti. Svaki od njih možete doživjeti kroz našu turu pod nazivom „Avantura Zapadnom Afrikom“ – jer riječ avantura zaista opisuje ovo putovanje na najbolji mogući način.

1. Posjeta drugoj najvećoj pijaci kamila na svijetu

Ako bih mogao izdvojiti jedno iskustvo sa kojim je idealno započeti ovu avanturu, to je posjeta ovoj pijaci u glavnom gradu Mauritanije – Nouakchottu. Ovo je velika otvorena pijaca fokusirana na prodaju kamila (dromedara). Trgovci iz cijelog mauritanijskog pustinjskog pojasa dovode svoje kamile na prodaju ovde, a samo obilaženje marketa i gledanje stotine i stotine različitih kamila je nezaboravno iskustvo. Ko zna možda sledeći put neko od naših putnika „pazari“ jednu za sebe 😊

2. Druženje sa lokalnim stanovništvom

Afrika su ljudi i bez njih cijelo iskustvo putovanja bi bilo jedan potpuni promašaj. Ne bitno koliko vremena provedete sa lokalcima, vjerujete mi da je svaki susret jedna posebna emocija koja na vas ostavlja dubok trag. Mauritanci su predivan i srdačan narod i svaki kontakt sa njima će još više doprinijeti da ovo putovanje pamtite do kraja života. Naša putnica Mirka je u svakom selu koje smo obilazili sebi našla po jedno dijete čijim majkama bude iznimno drago kada ih nosi i igra se sa njima, a tek da vidite njenu sreću u tim momentima 😊

3. Posjeta Čingetiju – sedmom najsvetijem mjestu u islamu

Samo putovanje do Čingetija je avantura za sebe. Zamislite da se vozite satima i satima kroz nadrealne predjele Mauritanije, na pauzi za ručak se kupate u netaknutoj oazi, a onda vas dočeka on – magični Čingeti koji nestaje pod snagom pijeska moćne Sahare sa svojih svega par hiljada stanovnika, bez puteva i infrastrukture, ali sa tradicijom starom stotinama godina. Ovdje smo vidjeli neke od najstarijih čuvanih rukopisa koji svjedoče bogatoj intelektualnoj tradiciji u biblioteci „Al Ahmed Mahmoud“.

4. Ručak u potpuno nerealnom abijentu – Tunel Choum

Kada bih vam trebao opisati jedno od iskustava koje se graničilo sa nerealnim to bi bilo ovo. Zamislite da se vozite kroz napušteni tunel dugačak oko 2km, bez rasvjete sem one od farova automobila, i na kraju njega vas čeka namješten, dekorisan sto za ručavanje. Pomislili biste da se šalim jel tako? E pa ovo iskustvo je stvarno i doživjećemo ga i u narednoj avanturu u novembru ove godine 😊

5. Vožnja najdužim i najopasnijim vozom na svijetu

Zamislite sledeći scenario: Negdje pred zalazak sunca nakon preko 10 sati vožnje kroz bespuća Sahare, dolazite na lokaciju bez igdje ikoga – samo mi i pijesak oko nas. Potpuni mir, tišina i spokoj uz jedan od najljepših zalazaka sunca koje će te ikada vidjeti u svom životu. Na ovoj lokaciji pravimo privremeni kamp u kojem ćemo provesti dobar dio večeri, a možda i dočekati zoru u zavisnosti od okolnosti, jer baš sa ovog mjesta čekamo famozni „The Iron Ore Train“. Vrijeme ukrcavanje se ne zna, a čak i ako voz zakasni par sat, noć će vam proći pod milion zvijezda iznad Sahare gdje spavamo pod vedrim nebom čekajući trenutak za polazak. Nakon ukrcavanja narednih 10-12 sati se vozimo kroz Saharu, samo mi i željezna ruda.

Moja ekipa i ja na vagonima željezne rude u avanturi zvanoj "Najduži i najopasniji voz nasvijetu" - kroz bespuća Sahare

6. Mjesto gdje se Sahara spaja sa okeanom

Nakon što smo se odmorili od avanture na vozu i saprali svu garež sa sebe (vjerujte mi ja sam čistiji ušao pod tuš poslije voza nego dan prije) u gradu Naudibu, ujutro krećemo ka našoj sledećoj lokaciji – i to kakvoj! Kampovaćemo u šatorima gdje se Sahara spaja sa okeanom, a prizori su nešto najljepše što ćete vidjeti. Noć provodimo igrajući asocijacije ispred logorske vatre, jer noći u Sahari znaju biti zaista hladne. A jedan od upečatljivih momenata odavdje je bio kad je naša putnica Magdalena donijela svježu ribu sa plaže koju smo to veče „bacili na roštilj“ – ovo su momenti koje pamtite do kraja života.

Osjećaj slobode koji prolazi kroz tijelo dok ležite na pješčanim dinama je nešto što morate doživjeti :)

7. Saint Louis i njegove šarene kolonijalne ulice

Ako bih morao da izdvojim najljepši grad u Senegalu to bi bio on – Saint Louis. Mali lavirint šarenih kolonijalih ulica, kuće sa balkonima i palače odražavaju spoj evropskog i afričkog stila. Pozicija grada koji je pod UNESCO zaštitom je unikatna sama po sebi jer je mostom odvojen od istočne strane grada preko rijeke Senegal. Ovdje smo se prilagodili načinu života zapadno-afričkog stanovništva i „lagano“ obišli sve bitne lokalitete ovog gradića.

8. Ostrvo Gorée – mjesto koje je ispisalo istoriju ovog podneblja

Na ostvo dolazimo trajektom koji vozi nekih 20 minuta iz luke Dakar. Kada kročite na kopno ovog UNESCO lokaliteta, dočekaće vas šarene ulice i nasmijani lokalci, a bitno je napomenuti da saobraćaj ovde ne postoji. Međutim, koliko god davalo utisak veselog i šarmantnog ostrvceta, ono zapravo krije priču o najtežem periodu u afričkoj istoriju – priča on transatlantskoj trgovini robljem. Ovdje smo obišli popularnu „Kuću robova“ i upoznali se jednim od najvećih poraza modernog čovječanstva.

Na ostrvu imate bezbroj unikatnih radnji sa raznoraznim suvenirima koje možete kupiti, što nije slučaj za većinu država ovog dijela svijeta.

9. Kachikally bazen i Bijilo park – raj za ljubitelje životinjskog svijeta

Poslije ove avanture, mogao sam se prijateljima hvaliti pričom kako sam prvi put u životu „mazio“ pravog pravcatog krokodila. Odmah da vam kažem nije neka razlika od maženja „kore drveta“ jer je zaista isti osjećaj, ali adrenalin koji tada bukti u vama je iskustvo za sebe. Krokodili ovdje su bezbijedni za ljude jer su konstantno siti (bar tako kažu lokalci) tako da nemate razloga za brigu. Nakon što smo neko vrijeme proveli sa ovim živim fosilima, selimo se dalje u Bijilo park sa majmunima. Meni su odmah kroz glavu prošle sve agonije koje sam imao sa njima, od raznoraznih krađa stvari do agresivnosti i ostalih momenata kojih se nerado sjećam, međutim ovi ovde su me veoma pozitivno iznenadili. Riječ je o vrstama „Zeleni vervet“ i „Temminckov crveni kolobus“ koji su za razliku od onih u Indoneziji i Tajlandu jako druželjubivi. Bitno je samo da uz sebe imate banana za jednu vrstu i kikirikija za drugu i nemate brige. U nekim momentima će vam se penjati i po glavi tako da ostanite smireni, dobrice su prave 😊

Pogledajte ga samo - zaista ne izgleda onako ljuto i agresivno kao ekipa sa Tajlanda i Balija :)

10. Zalasci sunca na plažama Gambije – momenti koji će vam prirasti srcu

Ima nešto u tim afričkim zalascima sunca koje nećeš vidjeti nigde drugo na svijetu. Koliko god da si taj dan vidio stvari koje su te možda umorile i jedva čekaš da zaspiš, svaki taj zalazak mi da dodatnu dozu energije i nekog lijepog osjećaja u tijelu. Dovoljno je samo da sjedneš na pijesak i posmatraš ga. Uostalom pogledajte o čemu pričam ispod.

Zaključak

Ovo su samo neki od momenata zbog kojih smo ovo putovanje nazvali avanturom – i mislim da je zaista opravdano. Ako vam treba putovanje koje izlazi iz standardnih turističkih okvira, putovanje u kojem je fokus na lokalnim momentima i dubljem doživljaju zemalja – onda znate gdje idete sledeći novembar sa nama 😊

Naša sledeća tura je u novembru 2026 – „Avantura Zapadnom Afrikom“ – pogledajte program i pođite sa mnom na još jednu unikatnu avanturu Afrikom s Rio Travel ekipom. Mjesta se brzo popunjavaju :)